Izražavanje članova - obrada lekcije iz škole

Ponekad iz našega polja želimo izraziti najveći ili najmanji član ili dobiti umnožak ili zbroj svih članova. To ćemo Vam objasniti u ovoj lekciji.

U ovoj lekciji napisati ćemo algoritme umjesto primjera.

Zbrajanje članova niza

Zadali smo polje od nekoliko realnih brojeva tipa double većih od nule. Ako sve te članove želimo zbrojiti, onda to možemo učiniti petljom for.

zbroj = 0.0;
for (i = 0; i < n; ++i)
   zbroj += x [i];
. . .
printf ("Zbroj clanova niza  =%f.\n", zbroj);

Umnožak članova niza

Kada se radi o umnošku svih članova, moramo znati da varijabla koja ga računa ne smije započeti s nulom jer njom se ne može množiti. Zato umjesto da nam varijabla umnoz bude 0.0, ona će biti 1.0.

umnoz = 1.0;
 for (i = 0; i < n; ++i)
   umnoz *= x [i];
. . .
printf ("Umnozak clanova niza = %f.\n", umnoz);

Vrijednost i indeks najmanjeg člana

Ovdje ćemo koristiti petlje for i if.

min = x [0];
poz = 0;
for (i=1; i < n; ++i)
   if (x [i] < min)
      {
      min = x [i];
      poz = i;
      }
printf ("Najmanji član niza x[%d] =%f.\n", poz, min);

Vrijednost i indeks najvećeg člana

Za računanje najvećeg člana koristimo isti algoritam kao i kod računanja najmanjeg člana, samo što je u naredbi if uvjet da je x [i] veći od varijable max.

max = x [0];
poz = 0;
for (i=1; i < n; ++i)
   if (x [i] > max)
     {
     max = x [i];
     poz = i;
     }
printf ("Najveci clan niza: x[%d] =%f.\n", poz, max);