Switch-case - obrada lekcije iz škole

Općenito

Switch-case naredba najbolje bi se mogla usporediti sa naredbom if, ali s jednom velikom razlikom: if nam nudi dva izlaza (istiniti i lažni), dok switch-case naredbom možemo napraviti više izlaza, odnosno konstanti.

Upit (engl. case) glavni je dio naredbe switch-case. On postavlja pitanje na koje odgovor može (ali ne mora) biti jedna od konstanti.

Konstanta je također glavni dio naredbe switch-case koji predstavlja odgovor na pitanje.

Default predstavlja odgovor na upit ako nijedna konstanta ne nudi točan odgovor.

Svaka konstanta mora završiti naredbom break kako bi računalo shvatilo gdje treba izaći kada izvrši blok naredbi za taj izlaz.

Konstanta i upit može biti svako veliko i malo slovo engleske abecede, operacija, riječ ili broj.

Konstante ne smiju biti iste i ne smiju sadržavati razmake!

Redoslijed izvršavanja je slijedeći:

1. Izraz.
2. Usporedba izraza i konstanti.
3. Rezultat:
1. U slučaju da je rezultat jednak nekoj od konstanti, program izvršava pripadni blok naredbi sve dok ne dođe do break.
2. U slučaju da rezultat nije jednak nijednoj od ponuđenih konstanti, program izvršava blok naredbi pod default (hrv. zadano).
3. U slučaju da je rezultat jednak nekoj od konstanti, ali ta konstanta ne završava sa break, onda se program nastavlja sve do kraja naredbe switch-case.

Primjer:

Dijagramom je prikazana slijedeća naredba:

Ako sada taj dijagram želimo prebaciti u C programski jezik, u program ćemo ga zapisati ovako:

switch (Upit)

{

   case Konstanta 1;

      {

       BLOK NAREDBI 1;

      }

      break;

   case Konstanta 2;

      {

       BLOK NAREDBI 2;

      }

      break;

   case Konstanta 3;

      {

       BLOK NAREDBI 3;

      }

      break;

   default:

      {

       BLOK NAREDBI D;

      }

      break;

}

Ovaj gore zapisani kod također predstavlja opći oblik naredbe switch-case.

PowerPoint prezentacija