Petlja do-while - obrada lekcije iz škole

Petlja do-while je petlja koja vrši naknadnu provjeru upita. To znači da s petljom do-while prvo obavimo naredbu, odnosno blok naredbi, a onda se ispita da li je uvjet istinit ili lažan.

Opći oblik naredbe je slijedeći:

do

{

   BN;

}

while(uvjet);

Kada bismo preveli ovu naredbu, njena primjena i uporaba bila bi nam jasna. Naredba se koristi kako bi se jedna ili više naredbi ponovilo sve dok postavljeni uvjet ne bude lažan.

Redoslijed izvršavanja je slijedeći:

1. Izvršava se zadana naredba/blok naredbi.

2. Provjerava se uvjet (može biti izraz, varijabla, konstanta ili void)

3. a) Uvjet je ISTINIT - petlja se ponavlja tj. vraća se na 1. korak.

3. b) Uvjet je LAŽAN - petlja se ne ponavlja tj. program ide na slijedeću naredbu, odnosno izlaz iz petlje.

Primjer:

int i=2;

do

{

   printf("Petlja provjerena!\n");

   i = i + 1

}

while (i < 5);

Ovaj program će ispisivati "Petlja provjerena!" sve dok je i manji od 5.

Rezultat:

Petlja provjerena!

Petlja provjerena!

Petlja provjerena!

Petlja while - obrada lekcije iz škole

Petlja while je takva petlja u kojoj će se naredba ili blok naredbi ispunjavati sve dok je uvjet istinit.

Uvjet petlje while je bilo koji izraz u C-u ili bilo koja varijabla ili konstanta.

Opći oblik naredbe je slijedeći:

while (uvjet)

   BN;

Redoslijed izvršavanja:

1. Izračunavanje uvjeta.

2. Ako je uvjet:

            a) istinit - izvršava se blok naredbi unutar petlje i vraća se na početak petlje.

            b) lažan - blok naredbi se ne izvršava, a petlja se preskače.

Primjer:

int c=5

while (c>0)

      {

            printf("Petlja while izvedena!");

            c=c-1

      }

Opišite program.

Koliko će se puta petlja ponoviti?

Rezultat:

Petlja while izvedena!

Petlja while izvedena!

Petlja while izvedena!

Petlja while izvedena!

Petlja while izvedena!

Switch-case - obrada lekcije iz škole

Općenito

Switch-case naredba najbolje bi se mogla usporediti sa naredbom if, ali s jednom velikom razlikom: if nam nudi dva izlaza (istiniti i lažni), dok switch-case naredbom možemo napraviti više izlaza, odnosno konstanti.

Upit (engl. case) glavni je dio naredbe switch-case. On postavlja pitanje na koje odgovor može (ali ne mora) biti jedna od konstanti.

Konstanta je također glavni dio naredbe switch-case koji predstavlja odgovor na pitanje.

Default predstavlja odgovor na upit ako nijedna konstanta ne nudi točan odgovor.

Svaka konstanta mora završiti naredbom break kako bi računalo shvatilo gdje treba izaći kada izvrši blok naredbi za taj izlaz.

Konstanta i upit može biti svako veliko i malo slovo engleske abecede, operacija, riječ ili broj.

Konstante ne smiju biti iste i ne smiju sadržavati razmake!

Redoslijed izvršavanja je slijedeći:

1. Izraz.
2. Usporedba izraza i konstanti.
3. Rezultat:
1. U slučaju da je rezultat jednak nekoj od konstanti, program izvršava pripadni blok naredbi sve dok ne dođe do break.
2. U slučaju da rezultat nije jednak nijednoj od ponuđenih konstanti, program izvršava blok naredbi pod default (hrv. zadano).
3. U slučaju da je rezultat jednak nekoj od konstanti, ali ta konstanta ne završava sa break, onda se program nastavlja sve do kraja naredbe switch-case.

Primjer:

Dijagramom je prikazana slijedeća naredba:

Ako sada taj dijagram želimo prebaciti u C programski jezik, u program ćemo ga zapisati ovako:

switch (Upit)

{

   case Konstanta 1;

      {

       BLOK NAREDBI 1;

      }

      break;

   case Konstanta 2;

      {

       BLOK NAREDBI 2;

      }

      break;

   case Konstanta 3;

      {

       BLOK NAREDBI 3;

      }

      break;

   default:

      {

       BLOK NAREDBI D;

      }

      break;

}

Ovaj gore zapisani kod također predstavlja opći oblik naredbe switch-case.

PowerPoint prezentacija